Dok hodam dugim hodnikom škole jezika, razmišljam o tome kako se malo trudim oko njemačkog jezika. Ne forsiram se previše kako ja to znam. Neke teže stvari sam u životu savlado mnogo lakše.
Isto tako otkrio sam jednu stvar koja me muči. Naime, još uvijek imam izvjesnu averziju prema njemačkom jeziku i to me baš koči. Slabo pamtim. Nažalost, to me drži od školovanja. I tad sam imao isti problem. Uvijek sam više volio engleski jezik. Iako mi za sada ide dobro, imam dobar izgovor, pišem skoro bez greške, ali veliki problem imam kada se od mene očekuje konverzacija.
Veliko hvala profesoru Mirzi, koji nas je učio u Omladinskom centru 3 mjeseca. Svo znanje koje imam sam stekao zahvaljujući njegovo načinu rada. Stvarno žalim što mi on nije bio profesor u školi, sigurno bi sad bio barem dva nivoa iznad.
Pihvatam savjete za učenje jer mi vrijeme prolazi, a ja baš i ne napredujem po pitanju jezika.
Dado
Nema komentara:
Objavi komentar