Torte, boje i tako to

Neki dan sam dobio prve narudžbe torti u Leipzigu. Naravno da sam prihvatio i napravio dvije torte kako su mi i tražili.

Danas nisam nešto posebno raspoložen da pišem, ali htio sam podijeliti s vama mojih ruku dijelo... pa pogledajte ove dvije.

Ako uzmete u obzir da ovdje nemam nikakvo posuđe za torte... ove su odlične.O ukusu i da ne pričam... neću biti skroman.

Dado

prekoveze.ba

Lijep pozdrav svima koji me prate,

Svaki put je lijep osjećaj kada vidim da ljudi prate moj rad, da mi se javljate s ciljem da me pitate za program, podržite ili pak, predložite kako da unaprijedim svoj blog. Za sve to jedno VELIKO HVALA!

Druga stvar na koju se moram osvrnut jeste naš mentalitet koji me stvarno nervira. Znam... na početku fine riječi, a drugi dio posta počinje loše. Ali vjerujte ovo je nešto na što svi moramo obratiti pažnju... naše čuveno, Balkansko- preporuči me, preko veze i te gluposti. 

Dakle ja sam tu da pomognem koliko mogu i svakako mi to nije problem. Uputim vas preko facebook-a, odgovaram na e-mailove, privatne poruke, čak radim i skype sastanke, sve u cilju da mladima olakšam proces apliciranja. No, šta se dešava. Mladi su zainteresirani ali ako bi ja mogao da im nađem organizaciju, ako bi mogao da im napravim CV ili ako bi mogao da ih preporučim svojoj organizaciji. 

Nije mi jasno zašto se bojite pokušati sami? Da li je to strah od neuspjeha ili šta, ne znam. Ali treba da znate da su i neuspjesi dio života, možda čak i najbolji učitelji jer vas svaki neuspjeh nauči nećemu novom. Ne bojte se da padnete, sve dok imate snage da ustanete i krenete dalje. 

Nije mi namjera prosipat pamet na blogu, ali činjenica je da smo navikli sve linijom manjeg otpora. Zato ne možemo naći posao u zemlji koja propada jer svi koji rade tamo su išli linijom manjeg otpora, a ne znanjem iskustvom i željom da rade.

Čast izuzecima, naravno. Vama koji ste u toj grupi skidam kapu i želim da nastavite uspješan rad i da vam nikad ne manjka motivacije za radom i uspjehom.

Hm, zašto je jako bitno da vi preuzmete stvari u svoje ruke? Zato što pronaći organizaciju u kojoj ćete odraditi svoj EVS je vrlo ozbiljan zadatak. I morate mu tako pristupiti, jer ćete provesti 365 dana negdje, okruženi drugim ljudima i drugim metodama rada. Organizacija u kojoj ja radim svoj EVS možda ne bi odgovarala vama i obrnuto. Jer vjerujte, nije svaka organizacija PRONI Centar za omladinski razvoj, gdje će vas razumiti i gdje će vam pomoći. Zato na posao, baza podataka i istražujte.

https://europa.eu/youth/evs_database 

Btw... rok za apliciranje se bliži. Ko želi na EVS neka lagano započne pripreme, ako trebate pomoć... tu sam.

Dado

Ovo će biti duga noć

Dakle, dolazim kući nakon napornog dana i još napornijih ljudi u organizaciji, koji su se cijelo vrijeme motali oko mene, i zateknem 12 bjelanjaka koje bi trebali ili baciti ili iskoristiti. Ja sam osoba koja ne voli bacati hranu, naravno. I tako dođem na ideju da napravim puslice. Samo da napomenem da ih nikad prije nisam pravio, tako da nisam imao predstavu o količini smjese koju ću dobiti. 

Naravno dobio sam smjesu za otrpilike 4 ture. Sve je to super, al jedna se peče do dva sata.

Sad kontam kad ću da idem spavat... ujutrno nekad :)

Dado

Preventeen Junsko izdanje

Malo smo dospjeli u novine... sreća nije skandal... još. :)

Šalu na stranu, hvala redakciji magazina Preventeen. Pomogli su mi sa promocijom.

Dado

Prvi rođendan u Lajpzigu

Da, danas mi je divan dan jer mi je 27. rođendan. Mislim da je ovo prvi puta da sam za rođendan negdje vani, dakle ne sa svojom rodbinom i prijateljima. Isto tako je ovo i dan kada me na momente uhvati onaj osjećaj da mi nedostaju ljudi koje volim. 

Ipak, danas se treba radovat a ne razmišljat previše. Danas sam ponovo iznenadio novom tortom.

Teško je praviti torte bez pravog posuđa i namirnica. Ovdje je sve kvalitetno, ali sve drugačije. Međutim, na kraju je rezultat bio savršen. 

Torta sa 27 svjećica i jedna koja želi pasti. O ne...

Kako vrijeme odmiče sve više razumijem zašto su mi neki čestitali na hrabrosti, nekad stvarno nije lako. No, s druge strane, uzmem u obzir da život nije lagan i da je pun stvari s kojima se moramo suočiti i izaći kao pobjednici. Sve te buduće stvari umanje težinu EVS-a.

Naprijed EVS.

Dado

Bubble flashmob

Laipzig svaki dan iznenadi s nečim novim i zanimljivim. Danas je to bio Bubble Flashmob kojem je prisustvovalo nekoliko stotina ljudi. Početak flashmoba je bio zakazan za 15:00, a ja sam bio nestrpljiv poput malog djeteta. Moram priznati da je prošlo jako puno godina od kako sam se zadnji put igrao sa balončićima. Zamislite situaciju kada veliki sat na Augustus platz-u otkuca 15:00, a nekoliko stotina ljudi počne praviti balone oko vas. Sve je izgledalo tako bajkovito.

Meni je bio odličan uticaj balončića na mene, na momenat zaboraviš sve brige i brigice, sve stvari koje dolaze ili su došle. Ma nešto savršeno. Shvatio sam da bi mogao funkcionirat okružen balonima, odličan je osjećaj. Doduše nije baš najbolji osjećaj kad vam balon pukne na usnama ili očima.

Milena i ja smo iskoristili priliku i imali bubble fight. Vjetar je bio na mojoj strani tako da je vrlo brzo odustala. 

Dado

Pitanje za matematičare

Imam jedan težak zadatak i namjenjen je pravim matematičarima, ali i onima koji vole energetske napitke poput mog druga Elde Karića "Viva la Guarana" :)... ja lično nisam ljubitelj, ali mogu popit. 

Uglavnom zadatak ide ovako: Kupite jedan energetski napitak koji košta 0,30 centi i nalazi se u ambalaži sa oznakom "pfandflasche". To znači da kada popijete napitak ambalažu možete vratiti u bilo koji veći market i dobijete 0,25 centi nazad. Pitanje za matematičare glasi za koliko dobijete energetski napitak?
Sad ću kao na fejsu " odgovore u komentar" :)

Sad bez zajebancije. Dakle, uđem u Aldi i vidim tu cijenu pića. Skeptično biram između tri vrste koje imaju i na kraju kupim jedno, ovo koje je na slici. Na moje veliko iznenađenje, okus mu je poput naših energetskih napitaka, ali mu je cijena nešto manja... neznatno, sitnica :))
"Sve je skupo u Njemačkoj"...

Dado

Jeder Gang ein Klang

"Jeder Gang ein Klang" ili u prevodu svaki korak jedan zvuk je event koji organizira Geyserhaus zajedno sa partnerima. Tokom šetnje, koja je glavni dio projekta, možete čuti mnoštvo zvukova koji vas nasmiju. Ipak, ako na to sve dodate jezik, kao komponentu koju ne razumijete... zna biti jezivo slušati pojedine zvukove. 

Šetnja se sastoji od nekoliko stacioniranih grupa muzičara koji izvode svoj dio priče, koja je u konačnici povezana u jednu cjelinu koja na kraju zaista i ima smisla. Na generalnoj probi, uopšte nisam mogao shvatiti bit projekta, no na kraju kada dođe do implementacije shvatite da je sve to povezano. Jezik je još uvijek moj hendikep s kojim se borim, ali veoma uspješno. 

Sinoć sam "štitio" vilu koja je na čelu kolone vodila publiku od jedne tačke do druge. 

Ljepotica i zvijer, ja bi rekao. :) 

U svakom slučaju, ponovo moram pohvaliti EVS, jer zahvaljujući odluci da odem imam priliku da uživam u svim ovim novim dešavanjima. A u Bosnu i Hercegovinu ću se vratiti sa puno novih ideja koje mi mogu pomoći u životu.

Dado

Jeder Gang ein Klang

Ovo je naziv eventa koji će se danas realizirati. Prevod bi bio nešto kao "svaki korak jedan ton". Učesnici na sebi imaju uređaje koji proizvode zanimljive tonove prilikom pokreta. Smiješno je to posmatrati sa strane, jer su zvukovi ludi. U svakom slučaju nešto što bi vam privuklo pažnju dok hodate parkom.

Generalna proba je završila juče, a danas i sutra očekujemo da se i publici predstavi zamišljeni event. Cijeli tim ljudi radi na tome, jer iako sve zvuči jednostavno, vjerujte nije. Juče je proba trajala više od tri sata. 

Ja sam bio dečko s woki toki-em :). Super mi je to što ovdje dobijam sve cool zadatke. Bubica u uhu, crna majica ( ovaj puta nije bila tri broja veća), woki toki u ruci. Još mi je nedostajao pištolj i prava faca.

Nažalost nemam više slika, ali danas ću se potruditi da slikam više.

Dado

Skateboard paradise

Ne, nisam ja vozio skate, jer bi vjerovatno slomio i ruke i noge. No, njima je to išlo od ruke. Ne znam kako im to upali, ali meni vožnja skateboard-a djeluje veoma teško i opasno. S obzirom da mi i ruke i noge trebaju, odlučio sam samo posmatrati sa sigurne udaljenosti.

Bilo je tu i padova koji su djelovali filmski onako, na sreću do kraja noći hitna pomoć nije morala intervenirati... sve u svemu, zanimljivo je bilo posmatrati.

Nažalost. baterija od aparata mi je riknula za vrijeme proba, ali uspio sam napraviti nekoliko fotografija... i jedan video klip... pa pogledajte. 

Dado

Kokoš ili jaje?

Hm danas je baš neki dug dan... totalno bez veze i još više zapetljan. Jedva čekam da se završi. Najgore kod ovih "dugih dana" je to što imate previše vremena da razmišljate o stvarima na koje nemate uticaja. Želite nešto promjeniti, ali ne možete. I šta na kraju ostane? Pa ni sam ne znam... valjda treba čekati i imati vjere da će se sve stvari posložiti onako kako želite ili onako kako trebaju da se polože?? 

I onda vječito pitanje: šta je zapravo dobro za vas, kako da to znate?

Izgleda da danas definitivno nije dobar dan za pisati neki post, ali eto nekad i ovakav post jer nije sve baš uvijek idealno. Ali to opet nema veze sa EVS-om, nego samnom, a siguran sam da se dešava i vama s vremena na vrijeme. 

Ništa, ostaje da guram dalje i očekujem neke vijesti, nešto novo.

Dado

Ljepota je u šarolikosti

Eh zanimljivog li naslova. Međutim, kada malo bolje razmislite stvarno je tako. Niko ne voli kada mu je život monoton, niko ne voli kada mu se sve iste stvar dešavaju, a pogotovo ne volite kada svaki dan možete predvidjeti šta će vam se desiti.

Želite li promjenu, barem na godinu dana... onda aplicirajte na EVS. I vjerujte, svaki dan će vam biti drugačiji. Prije svega novi grad, uvijek neka nova dešavanja. Ovdje u Lajpcigu imate toliko festivala, da ih ne možete ni obići sve. Ne znam da li sam to spominjao ali svaka ulica ima svoj festival. A to je onda puno festivala, ako uzmete u obzir veličinu grada.

Pored svega toga, ako nađete organizaciju kao što je moja... e onda dobijete razne zadatke i obaveze, a zabava je zagarantovana. Ja sam juče bio u ulozi zaštitara, i to rame uz rame sa profesionalnom ekipom zaštitara. 

Da, da... majica je tri broja veća ali nema veze. Uglavnom, nakon završenog posla otpisao sam sebe kao zaštitara jer mi nije bilo nimalo ugodno preturat po tuđim stvarima u potrazi za nedozvoljenim predmetima. Iako sam bio uspješan u tom poslu, ipak nisam tako odgojen, a i stav " mogu BIIIP koga hoću, kad hoću i gdje god hoću" mi nikako ne leži. Čak me taj "šef" nervirao s tim stavom, ali valjda moraš biti takav. U svakom slučaju zanimljivo je imati tu vrstu moći, jer niko nije prigovarao prilikom pregleda. :)

Dado

Troškovi pokriveni- jako zanimljiv projekat

Dragi moji bloggeri,

Ovdje imate jedan jako zanimljiv poziv. Troškovi su pokriveni u potpunosti, a rok za apliciranje je do ponedeljka 15.6.2015.

Požurite i iskoristite priliku. Ja bi se prijavio da sam u Bosni.

https://www.facebook.com/pages/365-dana-Price-iz-vana/782516021843541?ref=settings

ili 

http://mladivolonteri.org/?p=2232

Ukoliko trebate dodatnih informacija ili pomoć, slobodno me kontaktirajte.

Dado

Na putu u Laipzig

Gotov je "odmor" u Bosni i Hercegovini. Ovih šest dana je baš nekako brzo prošlo. Moram vam priznat da mi je godilo, da mi je trebalo da vidim sve one koje volim. Napunili su mi baterije za dalje, za nove izazove, nove pobjede ili poraze... vidjet ćemo. Zanimljivo je kako jedna rečenica može nekog motivirat da krene dalje. Vjerujte bitno je u životu imati osobu koja vam to može napraviti. TI MOJE ZLATO. 

Danas neću dužiti, iako sam svjestan da nisam dugo pisao ništa. Međutim, današnji post bi mogao biti bas u down smislu... u onom da mi je žao što je vrijeme proletilo, ne i što mi ide EVS. Kažu nikad ne reci nikad, ali ja mislim da nikad neću moći ništa ružno reći za EVS program. Svi vi koji sjedite kod kuće i ne radite ništa razmislite da iskoristite ovu priliku. Pomoći ćete sebi.

Kasnije ću postaviti nekoliko fotografija s puta.

Do tad

Dado

Malo u rodnom gradu

Veliki pozdrav iz Brčkog,

Nisam dugo pisao jer se nalazim u Brčkom, pa i nemam nekih novih informacija koje bi mogao podijeliti na blogu.

Informacije o pozivima za mlade, projektima i kampovima možete pratiti na mojoj stranici

https://www.facebook.com/pages/365-dana-Price-iz-vana/782516021843541?ref=settings

Bit će zanimljivih informacija koje vam mogu pomoći da napredujete kroz neformalno obrazovanje.

Dado

U belom svetu svakojakih čuda

Dakle, upravo sam u autobusu koji punom brzinom grabi prema mojoj prvoj destinaciji- Dortmund. I apsolutno nemam inspiracije da napišem bilo šta u mom fazonu, onako da vas nasmijem, ali i pružim nove informacije.

U svakom slučaju, doživio sam scenu iz akcionog filma, koja me baš ostavila bez daha. Dakle autobus juri prema Dortmundu, a avion polijeće kraj nas. Nekoliko sekundi leti u ravnini autobusa i imate osjećaj kao da jurite avion. ( BTW napisao sam AVIJON- stvarno sam umoran). Tako mi je žao što to nisam mogao slikat, siguran sam da bi slika bila odlična.

Autobus kojim putujem je san snova. Sjećam se da mi je drugarica pričala kako su super busevi u Njemačkoj. Sad imam priliku i da potvrdim priču koju mi je Goga pričala. Da, bus ima free internet, da, prikočan sam na laptop bez baterije. Kako? Pa utičnica mi je odmah ispod noge... zvuči ludo, ali je istina. Žao mi što nisam ponio sokovnik- mrko mi grist jabuke, a ni toster ne bi bio na odmet. 
 
U svakom slučaju vama laku noć, a ja ću sutra da ispravim gramatičke greške.

Dado

Obilježen dječiji dan

Prije par dana sam pisao o pripremama za obilježavanje dječijeg dana. Danas se to zvanično i desilo. Nije baš bilo 100 % uspješno jer je kiša pokvarila sve, ali jedno po jedno.

Današnji dan je zaista krenuo loše. Prvo mi je laptop počeo štekat, na kraju se nije htio upaliti i to baš kada mi je trebao. Zatim sam pokušao napraviti tortu i, naravno, upropastio sam sva jaja koja sam imao. Sve je to završio u kanti. Ipak nisam odustao u namjeri da napravim tortu i odnesem je u Geyserhaus. Kranji rezultat možete pogledati. Ja sam prezadovoljan, ako uzmem u obzir da sam morao normalne sastojke mjenjati i pilagođavati, a do skora nismo ni mikser imali. I još ako dodam na to sve da ne razumijem njemački i da nisam uspio kupit slatko vrhnje.

Ne znam šta kažete na tortu, ali do 16:00 sati je pukla.

Nakon toga je započeo radni dan u organizaciji. Kao što sam već rekao, kiša je sve pokvarila. Nije bilo onoliko djece koliko smo očekivali, ali to nas nije spriječilo da se zabavimo i uživamo u dječijem danu.

I za kraj... ja kao Pirat s Kariba... doduše kolegica je pokušala to nacrtat. Da li je uspjela procjenite sami.

Sve u svemu, jedan veo zanimljiv dan s našim juniorima, kojima želim sve najbolje povodom njihovog dana.

Dado