nedjelja, 31. svibnja 2015.

Milenijum je iza njega

Svi ste gledali horor film "Predator". Želite da se slikate i u tom trenutku lik koji liči na predatora odluči da se spusti i stavi ruku na vaše rame- rezultat ova slika: - Ma ne, nisi me uplašio.



Već par dana sam primjetio da je grad krcat ljudima, da se nešto dešava. Očekivao sam još jedan festival poput Wave Ghotic Treffen festivala, međutim nešto drugo je bilo u pitanju. Naime, imao sam tu sreću i čast da budem ovdje u godini kada je Lajpzig slavio svoj hiljaditi rođendan. Bio sam poprilično uzbuđen činjenicom da ću vidjeti nešto novo i spektakularno, jer ipak se nalazim u ogromnom gradu. 


Dan u mojoj host organizaciji je protekao radno i to baš radno, jer su organizovali dva koncerta. Mjesto je bilo prepuno ljudi koji su slavili dan njihovog grada. Iako smo bili zatrpani poslom, uspio sam napraviti par fotografija prije koncerta. 







Mjesto radnje: Augustus platz. Hiljade ljudi oko mene posmatraju odvojene preformance na trgu. Nekoliko različitih lokacija i nekoliko priča vezanih za historiju Lajpziga. Sve na nivou. Oduševljenja na licu ljudi dok vatromet para nebo. Oblici i boje vatrometa koje vidite na crtanim filmovima, možete zamisliti izraz mog lica dok to posmatram. Nažalost, moj fotoaparat nije dovoljno dobar za fotkanje u mraku, tako da nisam uspio napraviti dobre slike. To su situacije kada poželim pravi fotoaparat, al dobro bit će i to nekad. Uspomena je u glavi, jer ne slavi se svaki dan 1000ti rođendan. A to je najbitnije.

Hm u glavi mi je bila još jedna misao. Razmišljao sam koliku tortu da očekujem ako grad slavi rođendan. Znate onu računicu veličina torte kada je u pitanju rođendan nekog vašeg, a onda torta kada slavi grad veličine Sarajeva. Da, da velika torta. Samo što su je sakrili negdje, jer je ja nisam uspio vidjeti. Ništa od torte, ali sam ja došao kući pun utisaka i jedva čekao da ih podijelim s vama.








Dado 

petak, 29. svibnja 2015.

Kids day

 


Povodom dječijeg dana, moja organizacija priprema event o kojem ću pisati kasnije. Tačnije kad se desi. Sad samo mali update prije nego krenem učiti za ispite koje uskoro imam.

Ovako izgledaju pripreme za dječiji dan.




Kada radite u organizaciji koja se bavi omladinom i djecom, dobijete odličnu priliku da unaprijedite metode rada s djecom. Puno kreativnosti primjenjene na raznim materijala, u ovom slučaju na kamenju.

Dado

četvrtak, 28. svibnja 2015.

Jedan manje inteligentan, al s dobrom porukom

Počeo sam lagano da se gubim u ovim danima. Sad se radi, sad ne radi. Ludilo, cijeli dan mi je srijeda... a zapravo je četvrtak.. Jel tako? Ili?

I tako dok mi susjedova mašina na spratu igra "mercedes kolo", ja se trudim da napišem novi post. 

Danas sam razmišljao kako sam uvijek imao čudno mišljenje o našoj dijaspori. Znate ono kad dođu u Bosnu pa ne znaju naš jezik. A vi iza njih prevrćete očima u stilu " a joj što se**", a do juče je bio u istom sr*** kao i ja"

http://www.24sata.hr/image/krv-nije-voda-alice-7-prevrce-ocima-isto-kao-mama-tina-fey-400x600-20121248-20121201125456-1121c67323339529be5b359e87165ac7.jpg

E znate šta, sramota al meni se dešava isto. Sad ovi koji prate blog iz dijaspore imaju izraz lica "aha, sad kontaš".

Uglavnom, pričam sa svojim rodieljima na skypu i zabagujem. Nema šanse da se sjetim neke riječi i dobijem odgovor od oca " već se jezik zaboravio".

U principu niko ne zaboravi jezik tek tako, ali jednostavno mozak mi se u potpunosti prebacio na engleski jezik i nešto malo na njemački jezik. Od konstantne konverzacije na stranom jeziku, kad god zablokiram "iskoči" mi riječ na engleskom jeziku i ja je upotrijebim.

Sad vas razumijem draga dijasporo, ali samo po pitanju jezika. I dalje mislim da ne morate doći u market, kupit sitnicu i ponudit 100 eura, a zatim se čuditi kako kasirka ne može da vam vrati kurus. Mislim stvarno :) 

Dado

srijeda, 27. svibnja 2015.

EVS Slovenija- poziv za volontiranje

Pozdrav svima koji me prate,

Danas blog postaje još značajnije sredstvo informisanja. Naime, postavljam prvi oglas za mogućnost volontiranja u Sloveniji. Projekat se zove " Stepping into somebody else's shoes". 

Rok za slanje aplikacija je 5.Juni. A više informacija možete pronaći na fotografoji ispod.

Ako imate pitanje, slobodno me kontaktirajte.








Dado

Novi rezultati- dobre vijesti


Lijep pozdrav svima koji me pratite,

Zaista je lijepo vidjeti da čak i kad nemam novih postova, blog bude posjećen. Hvala vam na tome.

Juče sam dobio poruku od budućeg EVS-ovca koja mi je baš dala vjetar u leđa da nastavim okupljati omladinu, da nastavim prezentovati EVS i svoje iskustvo. Jer vjerujem da ima puno vas koji iz mog iskustva možete sebi stvoriti sliku o tome šta želite s EVS-om, kada to želite i gdje.

"Damire brate imam tu potrebu samo da ti kazem hvala, necu te daviti s pitanjima"- ovako je glasila poruka. Ja sam bio pravo ponosan na sebe. Fino je znati da moje iskustvo služi nekom.

Razlog zašto sam odlučio sve podijeliti s vama upravo i jeste da me pitate. Tu sam ako šta treba, na svaku poruku odgovaram, na svaki komentar isto. Nemojte se ustručavati da pitate. Možda je ovo baš vaše vrijeme da poradite na sebi.

Drugu stvar, koja mi je baš uljepšala dan. možete pogledati na ovom linku:

http://www.it-gestalt.com/damir.php

Naime, grupa mladih ljudi iz Tuzle radi na ovoj stranici, koja će u skorijoj budućnosti biti mjesto gdje će mladi moći doći do informacija koje su im potrebne, a tiču se tema koje su objavljene na stranici. Siguran sam da će vam biti jasno kada pogledate.

Zanimljivo je da sam dobio ponudu koju sam, naravno, prihvatio. Na njihovoj stranici će biti sekcija namjenjena za moje priče. 

Ovim putem se zahvaljujem momcima i nadam se da ćemo uspješno surađivati. 

Dado

nedjelja, 24. svibnja 2015.

Wave Gotik Treffen

Zamislite sljedeću situaciju: izlazite iz tramvaja na Hauptbahnhof i odjednom kraj vas prođe žena sa širokom haljinom, poput onih haljina iz davnina. Iskreno ne znam kojih godina su se nosile, al znam da sam par puta vidio na filmu takvu kostimografiju. Pomislite "koja luđakinja" i nastavite dalje. Nakon dva metra još jedna slična luđakinja, nakon nje još jedna, pa još jedna. U vama se probudi osjećaj grižnje savjesti jer ste s Balkana i znate da bi to tamo bilo nezamislivo- i naravno, da ste odmah osudili nekog bez da ste saznali o čemu se radi. Ne znate šta se dešava, ali se u vama probudi znatiželja i odlučite da iskoristite čarobne moći GOOGLE-a.

Wave Gotik Treffen je godišnji festival "tame" i umjetnosti koji se održava u Lajpcigu. Prvi puta je održan davne 1987 godine i do danas ima tendenciju porasta. Procjenjuje se da oko 20.000 ljudi prisustvuje ovom festivalu, a svoju kreativnost i poštovanje prema ovom vidu "umjetnosti" iskazuju na mnoge načine.

Ja sam sebi izabrao najljepšu, a vi procjenite. Hehe


Moj osjećaj grižnje savjesti je dosegao vrhunac kada sam popričao s par ljudi. Bili su voljni da se slikaju i da podjele svoja iskustva o ovom načinu života. I prava istina je ta da su to zapravo jako fini ljudi, smiju se kao i ja, hodaju kao i ja... i vjerovatno vole i pizzu kao i ja. Razlika je možda samo u tom stilu oblačenja, ali to ih ne čini lošim ljudima. Naprotiv, bilo je odlično iskustvo svjedočiti ovom festivalu... veliko hvala EVS-u programu i mojoj upornosti da odem.

Napravio sam puno fotografija s ljudima koji su se ponosno šetali gradom... šta vi mislite o ovom festivalu? I koja/i je vama najljepša/i?































Dado

Moj napredak

Dok pišem ovaj post ispunjen sam osjećajem ponosa na sebe. EVS je definitivno super način da se pripremite za samostalan život, bez pomoći mame ili tate. Na mene djeluje i moram priznati da mi to baš prija. Nakon godine dana definitivno ću biti drugi čovjek, sposoban za puno više nego sad. Doduše, sposoban nije prava riječ ali mi ne pada ništa drugo na pamet. Jer i sad sam sposoban, samo što sad nemam u glavi rečenicu "Ma mama će to napraviti". Nego sam svjestan da ako želim pojest nešto a da nije salama, pašteta ili neki drugi namaz, moram počet kuhat. 

I tako sam jutros ustao s ludom idejom da pokušam kuhat. Mislim nije da ne znam ništa skuhat, al prije par mjeseci sam bio jako loš po pitanju tog "hobija". No danas sam dao sve od sebe... dobro ne baš sve od sebe al definitivno sam se potrudio. Recept mi je počeo sa "ukradite jedno jaje...", s obzirom da je nedelja a jaja sam potrošio. Hehe. Šalu na stranu, jaja sam posudio, a ostale sastojke imao.

U svakom slučaju, rezultat je odličan ( za prvi put), ukus je mmmm, a ni izgled nije loš. Već mi na pamet padaju nove ideje. Ko zna u šta ću se pretvorit za godinu dana, možda ideja o pokretanju vlastitog biznisa stvarno zaživi.

Zaključak, naprijed EVS, naprijed volonteri. Dajte si priliku i otvorite si nova vrata u životu. A rezultate mog "eksperimenta" možete pogledati i naravno komentari su dobrodošli.




Dado