Sretan Božić

Prije svega, svima koji slavite Božić, nek je sa srećom da ga provedete u miru i veselju sa vašim najmilijima. 

Nažalost, ove godine me Božić našao u Leipzigu i to samog, ali se nadam da će se ostvariti želja pa da sljedeće ne budem. U svakom slučaju, raspoloženje je na nivou.

E sad, prije sam isticao kako je EVS program koji je volonterskog karaktera, stoga ne dobijete puno novaca, čisto da zadovoljite neke svoje osnovne potrebe. Za uzvrat, vi učite, napredujete razvijate se. Ili ako ništa ne besposličarite kod kuće. Barem nešto radite za sebe. Neka vam to bude novogodišnja odluka. Ili roditelji odlučite za djecu haha.

No, kako god. S obzirom na limitiran budžet i školu koju moram platiti, nije i baš ostalo puno izbora za poklone. Tako ja odlučim šefovima pokloniti nešto što je drugačije, korisno, a meni ne iziskuje mnogo novaca. Osim hrpe vremena. Naučiti kuhati je bio jedan od uslova da odem na EVS, jer većina organizacija u svojim opisima stavlja i tu stavku kao mogućnost rada s djecom. Svašta se nauči, ako želite. I tako moj jestivi poklon izgleda ovako: 

Uglavnom, sve je jestivo osim folije i podloge prekrivene alu-folijom.

A proces izrade je tekao ovako:

Sretan Božić još jednom i puno zdravlja.
Dado

Ne moraš me pitati ima li bujruma

Ne moraš me pitati "ima li bujruma?"

Ja sam iz Bosne i Hercegovine, kod nas uvijek ima "bujruma". I kad nema puno ili dovoljno, ima "bujruma", jer smo mi takav narod. Nisko škrti i uvijek ćemo pomoći ili barem pokušati.

Nemojte moj post da poistovjećujete sa negativnim primjerima koje imate u svom bogatom ili manje bogatom životnom iskustvu. Prije svega, činjenica je da u svakom stadu ovaca imate crne ovce. No, ne znači da cijelo stado ne valja. Naša greška je što dozvolimo da nas glasovi loših ljudi više dotaknu, nego glasovi dobrih ljudi.

Ne znam zašto smo dozvolili da se iz svakog stada izdvoji crna ovca i što je najgore postane faca društva, postane lider. Možemo mi pričati što god želimo. Bosna i Hercegovina je ovakva ili onakva. No, dragi moji, Bosna i Hercegovina je divna zemlja. Njena jedina mana je ta što je vode crne ovce. No, nisu ni one krive. Kažu "pruži čovjeku prst, on će pokušati uzeti cijelu ruku". To smo svi mi, ljudska priroda. Pitanje je samo hoćemo li to dozvoliti ili ne... e pa mi smo dozvolili.

Nikad ne znamo gdje će nas odvesti životni putevi, ali radujte se tome. To su nova iskustva za vas, pomjeranje vlastitih granica. Međutim, gdje god da nas život odvede ne trebamo zaboraviti odakle smo. Iskreno mislim da to čak nije ni moguće. Jer kad odete vani shvatite koliko je sve to drugačije. Tada naučite cijeniti ono tamo gdje ste rođeni. Čak i komšiluk, koji prije vas zna šta vam se dešava u životu. Tada kažemo "to je Bosna", ali nije to Bosna... to su ljudi. Uvijek trebamo napredovati, a Bosna i Hercegovina će uvijek biti dio nas. Još jednom ću da kažem da Bosna i Hercegovina nije kriva za stanje u kojem se nalazi. Krivi smo svi mi. Crne ovce koje su je uništile, ali i bijele ovce, jer nismo na vrijeme zaustavili crne. 

Iskreno se nadam da ću se smiriti negdje vani, srediti svoj život onako kako svaki normalan čovjek zaslužuje da živi. Ne bi se volio vratiti, jer ovdje su crne ovce nešto manje crne i više naklonjene narodu. Nije samo njima dobro, dobro je i narodu.

Dado

Božićna proslava sa školom

Decembar je sav u duhu Božića. Iako je to ukrašavanje krenulo i prije decembra, svakim danom se sve više svjećica može vidjeti na ulicama Leipziga. Meni je ovo prvi decembar u Leipzigu i onda se ni ne čudim što mi je sve novo.

No, iako dugo nisam pisao moram priznati da se nikakav spektakl nije dogodio. Najviše sam okupiran školom i pokušavam da naučim što više jezika. Istina, dešavalo se stvari koje su vrijedne da se nađu u postu ali ja nekako nisam imao volje za pisanjem. 

Međutim, prije par noći škola je organizovala zabavu povodom nadolazećeg Božića. Ni meni nije jasno zašto tako rano, ali eto pošto je cijeli razred išao, išao sam i ja. Znate ono " gdje svi tu i mali Mujo". I nisam pogriješio, bilo je super. Muzika nije bila njemačka, što je najbitnije. Da, i "oni" slušaju stranu muziku. Ne znam zašto sam očekivao drugačije. 

U toku noći naša grupa je organizovala kratku predstavu " Pepeljugu". To je bilo tako smiješno, pogotovo ako uzmete u obzir da niko od nas ne zna njemački ili ima lošiji izgovor. Ja sam bio pripovjedač, sreća pa nije bilo toliko teško, a na kraju sam dobio i čokoladnog Oskara.  

 

"Hvala mami, tati, bratu, snahi, komšiji, komšinici i svima koji me poznaju. :)

 

U svakom slučaju noć je bila zanimljiva.

Dado