Ovih dana sam bio bolestan. Prva prehlada u Leipzigu, značajno wow. Nekako sam u ovo zadnje vrijeme izgubio inspiraciju za pisanje bloga. Počnem i onda samo izbrišem post. Ne zato što se ne dešava ništa značajno, nego zato što nakon svega nemam želju za pisanjem. Ali i prije sam ima tih perioda u životu kada bi najviše volio pobjeći negdje i biti sam.
Što se tiče mog EVS-a, prešao sam pola. Sad idemo u zadnjih šest mjeseci. Na pitanje da li sam zadovoljan bi odgovorio da jesam. Napredujem po pitanju jezika. Već se usuđujem pisat i pričati bez upotrebe Engleskog jezika. Tako da do kraja EVS-a očekujem još veći napredak. Planove za budućnost imam razvijene u detalje, samo još ja da odlučim šta želim a šta ne.
Na kraju posta, izvinite jer je ovo vjerovatno najdosadniji post koji sam napisao. I iskreno, napisao sam ga samo da bi imao nešto na blogu i zato i nije nešto.
Nadam se da ću vas ponovo nasmijavati postovima, ali i dijeliti s vama bitne informacije. Hvala svima koji pratite blog i koji ste mi uputili i kritike i pohvale. Da znate da ih usvajam.
Dado
