Wildpark Leipzig

Dobrodošli u "Wildpark Leipzig" 

Ne, ovo nije mjesto gdje grad završava... to je mjesto koje je u gradu, mjesto koje će svakom ko voli prirodu oduzeti dah. 

Wildpark sam trebao posjetiti za svoj rođendan. Međutim, kako je baš taj dan kiša padala morao sam odlazak prolongirati za kasnije. I konačno, prije par dan sam to i napravio. 

Provesti dan okružen životinjama je za mene nešto najljepše što mi se do sada desilo u Leipzigu. Dan je bio savršen, a park je toliko velik da mislim da ga nismo ni obišli cijelog. 

Nekoliko puta sam isticao kako volim što je Leipzig prepun prirode, i zaista još jednom me grad oduševio. Mjesto koje ću zasigurno posjetiti puno puta tokom svog EVS-a. 

A ljubav prema životinjama je evidentna... ni deva nije ostala ravnodušna. Imala je pogled "ŠTA TI JE":)

 

Lično sam oduševljen fotografijama sa životinjama... na njima pretjeranog poziranja ni glume... a vi zaključite sami.

A da me vidi babo

Ne, nisam popio sedam jegera... iako je i meni to odmah palo na pamet. Nego, ja sam uvijek bio osoba kojoj su vise ležali kompjuteri, administracija a skoro nikako popravci i stvari koje uključuju alat.

Potičem iz porodice majstora. Djed mi je bio poznati kovač u Brčkom, tata je majstor koji zna napravit sve što zamisli, a i brat je u toj branši odličan. Dakle, više- manje vam je jasno šta je pisac htio reći.

Sjećam se toliko puta mi je tata rekao da moram učiti kako se stvari popravljaju, montiraju bla bla. "Ne daj Bože da moraš sam živjeti, ko zna šta bi s tebe bilo, jednostavne stvari bi ti postale problem"- otprilike je tako išla rečenica. No, ja sam uvijek dobro pamtio brojeve, ništa lakše. Okreni broj, zovi majstora i gotovo. Moraju i oni raditi i zaraditi novac.

Uglavnom, prije par dana sam dobio komodu ( oni to zovu komodom). dva šarafcigera, čekić i upustvo za sklapanje... OMG.

Prvi dan, otvorio kutije... OMG... odmorio 15 minuta, pogledao uputsvo... OMG... vratio se na laptop. Bilo je kasno, vrijeme za spavanje. :)

Drugi dan... fuck... glupa stranica od komode, moram to sastavit. OMG... gledam upustvo i pitam se sta im znače one oznake... OMG. Ne djeluje teško, ali najveći problem mi strava mogućnost da pokvarim nešto. To mi se uvijek dešavalo kad sam radio s tatom... kompjuteri su zakon, kancelarije, omladinski sektor- totalno moj fah...

No dobro, stvarno na kraju odlučim da je dosta zajebancije. Na kraju krajeva s puno gorim stvarima sam uspjevao izaći na kraj, od glupe komode.

Naravno, OMG :)

Rezultat: A da me vidi babo :)

Poenta ovog posta je da nikad ne sumnjate u sebe. To je i bit EVS-a, da vam otvori oči i da shvatite koliko možete sami napraviti. Samo ako se nalazite u pravom okruženju i ako imate volje. A što se tiče komode, funkcionira. Vjerujte možemo izaći na kraj sa svime što je čovjek napravio... ili barem što je dostupno na BiH tržištu :) 
 
Dado 

Horor u kući azilanata

Znate onu tipičnu priču svakog ko je došao u Njemačku. " U mojoj zemlji nema posla, nažalost morao sam se odlučiti na ovaj korak". 

Upravo tako, nažalost. Da li možete da zamislite situaciju da se zaputite trbuhom za kruhom i budete ubijeni? Da zvuči strašno, ali nažalost takvih slučajeva je ovdje mnogo. I mnogi bi prošli nezapaženo ali ovo što se desilo u kući azilana me baš šokiralo. 

Naime, dva prijatelja iz Sirije su došli u potrazi za istim. Dijelili su sobu i nikad nije bilo problema s njima. "Bili su primjer" je rečenica koja ih opisuje, kao i svakog ko nastrada. To je popularna rečenica pa ću biti slobodan da je i ja iskoristim u svom postu. 

Uglavnom, dva "primjera drugima" su se posvađali, potukli i onda je jedan "primjer" dosao na ideju da staklenu flašu razbije i svog najboljeg druga izmasakrira do smrti. Nastradali je imao 18 godina. 

Više informacija nemam, niti sam želio imati. Tako mi je žao ljudi, a pogotovo djece tamo. Prvi puta kad sam otišao jedna žena se požalila kako čuva unuku jer su je pokušali silovati. Sve zlatni "primjeri". 

Nadam se da ćemo nekad naučit zvati stvari pravim imenom.

Dado