Na putu u Laipzig

Gotov je "odmor" u Bosni i Hercegovini. Ovih šest dana je baš nekako brzo prošlo. Moram vam priznat da mi je godilo, da mi je trebalo da vidim sve one koje volim. Napunili su mi baterije za dalje, za nove izazove, nove pobjede ili poraze... vidjet ćemo. Zanimljivo je kako jedna rečenica može nekog motivirat da krene dalje. Vjerujte bitno je u životu imati osobu koja vam to može napraviti. TI MOJE ZLATO. 

Danas neću dužiti, iako sam svjestan da nisam dugo pisao ništa. Međutim, današnji post bi mogao biti bas u down smislu... u onom da mi je žao što je vrijeme proletilo, ne i što mi ide EVS. Kažu nikad ne reci nikad, ali ja mislim da nikad neću moći ništa ružno reći za EVS program. Svi vi koji sjedite kod kuće i ne radite ništa razmislite da iskoristite ovu priliku. Pomoći ćete sebi.

Kasnije ću postaviti nekoliko fotografija s puta.

Do tad

Dado