nedjelja, 4. listopada 2015.

Kosovo: Moj drug Sali

Cijelo vrijeme sam razmišljao da li da pišem post ili ne. Na kraju sam ipak odlučio da napišem, jer smatram da je ovo priča koja treba da se nađe na blogu.

Sali je ime dječaka kojeg sam jako zavolio. Sva djeca su mi prirasla srcu, doduše, neka manje, neka više. Ali to je samo zato što nisam imao dovoljno vremena da provedem sa svakim od njih i da ih dovoljno upoznam.


Istina, ni Sali-a nisam upoznao najbolje, jer se naša komunikacija svodila na gestikulaciju. O njemu znam da je miran, dječak koji šuti i koji je malo usporen. Kažu da je dijete s posebnim potrebama... i mnogi bi ga možda zvali tako "dijete s posebnim potrebama", ali ja ga zovem imenom koje mu tako pristaje jer zvuči jednostavno i lijepo.

Prvi dan je Sali bio neprimjetan. Tu i tamo sam ga zapazio dok sam se igrao s drugom djecom. Primjetio sam nešto što mi se jako svidjelo kod njega, stidan osmijeh nikada nije skidao s lica. I onda smo, sreća moja, završili zajedno u grupi dok smo radili vježbu. I dok je crtao svoj crtež, naravno, opet osmijeh na licu. Na kraju prvog dana, moj novi prijatelj je prezentovao svoj rad pred grupom. Nekako sam bio ponosan iako nisam imao puno utjecaja na to.





Narednih dana smo Sali i ja postali pravi prijatelji. I nećete vjerovati, ali Sali je pričao svaki dan više i više. Igrao se sa mnom, vodio me okolo, pokazivao stvari koje su ga zanimale. Učestvovao je u svakoj radionici sa mnom poput pravog malog aktivca. Tada mi je neko ispričao kako je išao sa Saliem u školu, te da je ovaj jako malo ili nikako, komunicirao s ostalima u razredu. Međutim, za vrijeme našeg projekta, Sali je pričao sa mnom ( nisam ga razumio jer albanski ne znam), ali bilo je bitno da je pričao. Ja sam se trudio biti uvijek s njim u grupi i poticati ga da radi s drugom djecom i da se druži. Iskreno, nikad nisam radio s djecom s posebnim potrebama. Ovo je bio moj prvi pokušaj i urodio je plodom.

Nakon dva-tri dana, Sali je sam prilazio i svaki put bi stao kraj mene ili uhvatio moju ruku, svaku vježbu ili igricu... kad god je bio u mojoj grupi. Mada moram istaknuti da se sada i sam dobro snalazio u grupi i kad ja nisam dio grupe. Na što sam bio posebno ponosan.

Nema komentara:

Objavi komentar