ponedjeljak, 12. listopada 2015.

Nova razmišljanja


Pozdrav svima, 

Hm... ponekad čovjek ima previše vremena za razmišljanje. Ja u tom periodu baš znam preispitivati neke svoje odluke koje sam donio u životu. 

Danas sam imao dosta vremena da razmišljam o svojoj odluci da dođem ovdje, i da, ne kajem se naravno. Mada su me mnogi upozoravali da će doći period kada ću poželjeti kući. Da se razumijemo to se desi jako često, ali to nije toliko snažno da bi prekinuo nešto što teče. 

EVS je program koji, kako ima početak, ima i kraj. Ja sam u 6om mjesecu svoje EVS avanture ( hehe ovo zvuči kao trudnica... " termin mi je 30.aprila") i možda nije vrijeme da preispitujem. No, u najvećoj mjeri to radim zbog budućih EVS-ovaca. Imam dosta prijatelja, poznanika ali i onih koji su čuli pa me kontaktiraju. I često imam osjećaj da ne shvataju apliciranje. Ili da kažem "da ne znaju u šta se upuštaju". 

Recimo, u svom preispitivanju, došao sam do zaključka da nikad nisam trebao aplicirati za rad u organizaciji koja se bavi mladima. Možda to neće biti slučaj s vama, ali ja već imam dugogodišnje iskustvo u radu s mladima. Tako da moja trenutna host organizacija mi ne pruža nikakvo unapređenje znanja. Na žalost, nisam računao na činjenicu da ovo ovdje nije PRONI i da neću imati priliku da "raširim krila". U PRONI-u bi već mogao puno toga napraviti jer je to takva organizacija, ovdje se sve svodi na stvari koje su "već viđeno" ili već prošao. Poslije, Kosova i rada s djecom s posebnim potrebama, žalim što sam izbjegavao takve organizacije jer sam mislio da ja ne mogu raditi taj posao jer se previše vežem za djecu i shvatim probleme drugih ljudi i svojim ličnim problemima. Međutim, kroz tih 10 dana shvatio sam da jako puno mogu učiniti za njih i da bi moj EVS bio puno korisniji i potpuniji da sam otišao u tom smjeru.

Poanta posta je da uvijek treba da računate da ćete godinu dana provesti negdje. Da će to biti vaša obaveza i da prilikom apliciranja treba pametno da izaberete. OK, moj primarni benefit je jezik i tu moram da se pohvalim da sam već na B1 nivou. Smanjio sam korištenje engleskog, a povećao korištenje njemačkog. Jedan od mojih ciljeva ispunjen. Ali zadovoljenje nekih potreba plače, jer mi u organizaciji zna biti ponekad dosadno, iako su svi OK prema nama, EVS volonterima.

Dakle, pametan odabir čisto da bi vaših 365 dana proteklo u najboljem mogućem redu.

Lijep pozdrav,
Dado

Nema komentara:

Objavi komentar