Nisam dugo pisao jer sam imao dosta obaveza. Moram priznat da me iznenadilo licemjerstvo pojedinih ljudi. U redu, ljudi imaju probleme i frustracije... čak ih i ja imam. Ali licemjerstvo mi je baš bez veze. Ako nešto ne voliš, ne voliš do kraja i drži se toga. Ne možeš pljuvati po osobi koja je vezena za neku instituciju i onda otići u tu istu instituciju i tražiti pomoć, surađivati s njom ili se educirati itd. To nije "cool" kako bi naša djeca ( Geyserhaus) rekla. Ne ide to, ljudi te počnu gledati drugačije... ispadaš... mislim da sam na početku bloga utvrdio kako se neću izražavati. Ali shvatili ste poantu.
Nego kad smo kod naše djece, danas ću pisati o njima. Razmišljao sam da ostavim post samo s naslovnom jer tu djecu ne zanima ništa osim League of Legends. Ali vjerujem da vi tu sliku ne biste doživjeli kao ja tako da sam odustao od te kreativne ideje. Dakle, kad sam tek došao u Leipzig i u svoju organizaciju. bio sam oduševljen djecom. Tada sam imao najmanje 10 ideja šta bi mogli raditi zajedno i koje radionice pokrenuti. No kako je vrijeme prolazilo tako su se i moje ideje gubile jer mi je bilo jasno da djecu mogu pokrenut jedino ako postanem čudovište iz League of Legends. Mada sam siguran da bi me tada loviti da me ubiju, a ne da radimo nek projekat. Ne znam puno o igrici, ali vidim da se čudovišta ganjaju i međusobno ubijaju.
Ne znam kako je to bilo kod drugih EVS volontera, ali meni počinje da bude malo naporan ovaj program. U organizaciji se sve nešto planira ali ništa se ne realizuje. Doduše moj problem je taj što sam kroz rad u PRONI-u stekao puno iskustva, tako se ovdje ne mogu usavršiti ili naučiti nešto novo. Još malo i ovdje sam 6 mjeseci, onda još 6 i idemo dalje u ostvarivanju ciljeva.
Samo da znate sam sam u zadnje vrijeme izgubio inspiraciju za pisanje. Ništa mi se ne da, nikako da za počnem. Čak i novu knjigu započinjem već mjesecima, ali ništa još konkretno. No ima vremena, mlad sam.
I za kraj, imao sam namjeru da se osvrnem na prethodne događaje, al odustao sam jer pojedinim ljudima je dovoljno teška činjenica da žive. Ne bih da im otežavam.
Dado
Nema komentara:
Objavi komentar