Ponovo karta za Njemačku, ponovo let i ponovo rastanak. Mislim da je to najteži dio EVS-a, ako se odlučite na taj korak onda budite svjesni toga. Ja toga nisam bio svjestan do sada. Svaki rastanak je gori i teži, ali najvažnija stvat je to da sve funkcionira kako treba, čak i dok sam tamo. Tu i tamo poneki prijatelj me se odrekne preko facebook-a zato što se ne stignem vidjeti sa svima, a dođem u Bosnu. Ovim putem veliko IZVINITE svi vi koji ste me htjeli vidjeli, a niste ovaj put. Drugi put, ako Bog da.
Ah definitivno nemam inspiraciju za pisati, ali imam veliku motivaciju da nastavim dalje da ovim. Da naučim jezik i završim školu. Onda da sjednem i razmislim šta želim sa životom. Njemačka je definitivno super, zemlja snova. Sve možete imati ovdje ako želite raditi... ali sve materijalno. Ja sam osoba kojoj su druge stvari važnije. Džabe i Njemačka kad je srce u Bosni... za sada. Možda se srce i tijelo spoje vremenom pa to bude savršeno na lijepom, bogatim Zapadu.
Uglavno, idemo dalje i nadam se boljem raspoloženju. U svakom slučaju dobio sam petak/subotu za pamčenje. I zaista u životu vrijedi izreka "nikad ne reci nikad". I zapamtite:
Do slijedećeg puta,
Dado
Nema komentara:
Objavi komentar